Rapcu i Mošćeničkoj Dragi – kada je plan B bolji izbor
Ne odgovara nam svaka postaja, a upravo je i to dio putovanja. Rapcu je ostao kratak pokušaj; Mošćeničkoj Dragi zato je postala jedno od onih ugodnih iznenađenja zbog kojih rado još jednom sve spakiramo.
Dolazak u Rapcu – i brzo razočaranje
Nakon boravka u Puli naša ruta kroz Istru nastavila se prema Rapcu. Kamp je isprva ostavio dobar dojam i pronašli smo lijepu parcelu. Parkirali smo Womyja, izvukli tendu i s ručnicima odmah krenuli prema plaži – dolazak u način odmora rekordnom brzinom.
Oduševljenje, nažalost, nije dugo trajalo. Voda je bila vrlo plitka, put do dubljeg mora naporan, a ni kakvoća vode toga dana nije nas uvjerila. Ni plaža nije odgovarala našem ukusu. Nakon kratkog pokušaja kupanja brzo smo se složili: natrag do Womyja i najprije pod tuš.
Nema taksija za Labin – zato večer u Rapcu
Navečer smo taksijem željeli otići gore do Labina. Ali očito nijedan taksi nije želio sići po nas u Rapcu. Naš izlet tako nije propao zbog planiranja, nego zbog prijevoza. Izvukli smo najbolje iz situacije, prošetali mjestom i poslije završili večer uz čašu vina ispred Womyja.
Dalje prema Mošćeničkoj Dragi – dobra odluka
Sljedećeg jutra bilo je jasno: između Rapca i nas neće se razviti velika ljubav s odmora. Zato smo sve spakirali i nastavili prema Mošćeničkoj Dragi. Već je prvi dojam bio pravi. Kamp je bio lijepo uređen i njegovan, parcela nam se odmah svidjela – iako nije bilo izravnog pristupa plaži, ovdje smo se osjećali mnogo ugodnije.
Strmo prema mitskoj stazi Trebišća
Budući da je Andreju lagano boljelo rame, sam sam krenuo na kratku, ali prilično strmu biciklističku turu prema mitsko-povijesnoj stazi Trebišća. Za rane slavenske doseljenike područje Trebišća–Perun bilo je sveto mjesto. Prema predaji, ovdje su se odvijale priče o Perunu i Velesu – božanstvima koja su utjelovljivala prirodu i životne cikluse. Put je dobro zaposlio noge, ali je zauzvrat pružio i krajolik i povijest.
Mirna večer u mjestu
Navečer smo prošetali Mošćeničkom Dragom i uživali u mirnom ugođaju. Mjesto je malo i šarmantno te nam je odmah djelovalo opuštenije od Rapca. Ponekad je potrebno samo nekoliko kilometara i drugi pokušaj.
Biciklom već malo prema Opatiji
Sljedećeg jutra biciklom sam krenuo prema Opatiji. Usput sam već pogledao sljedeći kamp i provjerio moguće parcele – planiranje putovanja na Womyjev način: prvo pogledati, zatim krenuti. U Opatiji sam se počastio cappuccinom i ciderom od jabuke prije povratka.
Andreja se u međuvremenu pobrinula za naše pudlice i istuširala ih. Poslije smo zajedno pripremili ručak i pustili da dan mirno teče dalje.
Slatki završetak u Mošćeničkoj Dragi
Poslijepodne smo napravili još jedan veći krug kroz mjesto. U maloj slastičarnici otkrili smo kolače pokraj kojih, naravno, nismo mogli samo proći. Čisto istraživanje za putopis – ipak moramo znati o čemu pišemo.
