Između Perojua, Medulina i Pule – mali kvar, velika povijest
Od spontanog popravka bicikla preko doručka uz vodu do rimske Arene: ova etapa iznenađujuće je opušteno spojila male svakodnevne pustolovine i veliku povijest.
Mali kvar u Perojuu
Na putu od Rovinja prema Puli neplanirano smo se zaustavili u Peroju . Na stražnjem blatobranu Andrejina bicikla nedostajala su dva vijka – dovoljno mala da ih nema ni u jednoj kutiji s alatom, ali dovoljno važna da smetaju tijekom vožnje. U biciklističkoj trgovini Bike Peroju ljubazni vlasnik odmah nam je pomogao. Stanka za popravak pretvorila se u ugodan razgovor, a upravo takve susrete posebno volimo na putovanjima.
Camping Stoja – jednostavan, ali savršeno smješten
Zatim smo nastavili prema kampu Stoja na malom poluotoku ispred Pule. Kamp je prilično jednostavan, ali osvaja položajem: more pred vratima, a stara jezgra i Arena lako su dostupne biciklom. Budući da smo stigli tek kasno poslijepodne, prvu smo večer namjerno proveli mirno – smjestiti se, urediti Womyja i polako završiti dan.
Nama je Stoja prije svega bila praktična baza za spajanje mora i grada. Dan je ujutro počinjao pogledom na vodu, a poslije smo biciklima bez traženja parkirališta mogli otići u Pulu.
Biciklom na doručak u Medulin
Sljedećeg jutra pod vedrim plavim nebom biciklima smo otišli u Medulin i ondje započeli dan ugodnim doručkom. Tijekom šetnje koja je uslijedila otkrili smo Stari mlin, staru vjetrenjaču uz luku. Ondje se povremeno može kupiti svježe brašno – samo, nažalost, ne onda kada mi stojimo pred vratima. Vrata su ostala zatvorena, ali mlin je svejedno bio fotogeničan.
Stari mlin u Medulinu: Vjetrenjača se lokalno naziva i Malin na vitar . Potječe iz 1872. godine, kada su braća Pošić uz obalu podigla dvije vjetrenjače, a danas se smatra jednim od simbola Medulina.
Uzbrdo do medulinskih crkava
Zatim smo se popeli do crkve svetog Antuna i izdaleka vidljive crkve svete Agneze. Uspon je naše noge ljubazno podsjetio da smo stigli biciklima. S vrha smo uživali u pogledu na Medulin, a zatim se s druge strane ponovno spustili prema mjestu.
Istarski ručak i hrabri wakeboarderi
Za ručak smo sjeli u restoran Arcobaleno i uživali u regionalnoj istarskoj kuhinji. Na povratku smo se zaustavili kod skijaške žičare na vodi ispred našeg kampa. Drugi su se odvažili na wakeboard, a mi smo preuzeli barem jednako važan dio: promatranje i odobravajuće kimanje.
Pulska Arena u zlatnom večernjem svjetlu
Kasno poslijepodne biciklima smo otišli do slavne pulske Arene. Nisko sunce obasjalo je svijetle kamene lukove toplim zlatnim svjetlom – prizor pri kojemu ni mnogo fotografija nije previše. Razgledali smo amfiteatar, spustili se u podzemne prolaze i zatim nastavili uličicama stare gradske jezgre.
U podzemnim prolazima stalna izložba pokazuje kako su se u antičkoj Istri proizvodili maslinovo ulje i vino – s rekonstruiranim mlinovima, prešama i amforama. Tako Arena, osim gladijatora i velikih priredbi, otkriva i sasvim drukčiju priču iz svakodnevnog života.
Arena se proširivala za vladavine nekoliko rimskih careva: od Augusta preko Klaudija do Vespazijana. Njezin monumentalni kameni oblik zato nije nastao u jednom danu – što s obzirom na veličinu vjerojatno nikoga ne iznenađuje.
Posebno je to što su sačuvane sve četiri bočne kule vanjskog zida. Zbog toga pulska Arena ne pripada samo najvećim nego i najposebnijim amfiteatrima rimskog svijeta.
Eliptična građevina mjeri približno 130 puta 100 metara. U antičko doba mogla je primiti oko 20.000 ljudi, a na današnjim priredbama oko 5.000.
Domaća tjestenina i Arena noću
Za večeru smo sjeli u Padela Pastu . Domaća tjestenina bila je upravo ono što nam je trebalo nakon dugog dana. Na povratku smo se još jednom zaustavili kod osvijetljene Arene. Danju dojmljiva, u mraku gotovo nestvarna – i dostojan posljednji pogled na Pulu.
Medulin i Pula pokazali su nam dvije vrlo različite strane južne Istre: opušten život uz obalu prijepodne i veliku rimsku povijest navečer.
Kad smo se vratili Womyju, umorni, siti i puni novih dojmova pali smo u krevet.
