Rovinj i Limski kanal – između razglednice i prirode
Ova etapa imala je sve što volimo u Istri: neočekivanu stanku na vidikovcu, staru gradsku jezgru poput one iz slikovnice, dobru hranu i kolače kojima smo dvaput podlegli.
Stanka kod Limskog kanala
Na putu prema Rovinju zaustavili smo se kod Limskog kanala . Uski morski zaljev proteže se oko jedanaest kilometara u unutrašnjost između Rovinja i Vrsara. S malog vidikovca gledali smo mirnu vodu i gusto obrasle padine – kratka stanka koja u sjećanju ostaje mnogo dulje nego u planu putovanja.
Zašto Limski kanal nije fjord
Limski kanal često se naziva Limskim fjordom , ali geološki je riječ o uskom morskom zaljevu. Ovdje se susreću slatka i slana voda te stvaraju dobre uvjete za uzgoj školjki i kamenica. Sa svojim strmim zelenim padinama kanal ipak djeluje iznenađujuće nordijski – Istra može ponuditi i kulisu fjorda, čak i kad se geologija tome protivi.
Camping Polari – naše mjesto uz more
Zatim smo nastavili prema kampu Polari. U prostranoj slobodnoj zoni pronašli smo parcelu samo nekoliko koraka od mora. Stabla su pružala ugodan hlad – pri suncu i vjetru gotovo jednako vrijedan kao slobodno mjesto u prvom redu.
Praktična baza za naše ture po Rovinju
Veliki kamp nalazi se u zaštićenoj uvali južno od Rovinja i povezuje plažu, sjenovite dijelove i dobru biciklističku vezu. Nama je prije svega bio praktična baza: Womy je ugodno stajao, more je bilo blizu, a biciklima smo u svakom trenutku mogli krenuti prema staroj gradskoj jezgri.
Naša prva večer u Rovinju
Još iste večeri biciklima smo otišli u Rovinj. Glad nas je izravno odvela u restoran Maestral u marini – preporuku naših prijatelja Charlieja i Sandre. Nisu pretjerivali: Andreja je naručila ribu, ja punjene lignje, a za oba je stola vrlo brzo zavladala sumnjivo usredotočena tišina.
Okrijepljeni smo nastavili živahnim uličicama stare jezgre i popeli se do crkve svete Eufemije. Pogled preko krovova i Jadrana vrijedio je svakog uspona. Pri silasku nas je u kafiću Batana čekao novi ispit samokontrole: Andreja je odabrala legendarnu tortu „Sedam grijeha“, a ja grčku tortu. Uz cappuccino i potpuno čistu savjest poslije smo se biciklima vratili Womyju.
Rovinj – stara gradska jezgra s otočnom prošlošću
Rovinj sa šarenim pročeljima, uskim uličicama i uzdignutom starom jezgrom pripada najljepšim obalnim mjestima Istre. Stara jezgra prvotno se nalazila na otoku i tek je u 18. stoljeću spojena s kopnom. Danas se najvećim dijelom može istražiti bez automobila. Iznad svega uzdiže se crkva svete Eufemije – a odande pogled seže preko krovova sve do Jadrana.
Sam do utvrda – zajedno natrag u Rovinj
Sljedećeg prijepodneva Andreja je ostala s našim pudlicama na plaži, dok sam ja krenuo na biciklističku turu. Ruta je vodila pokraj starih utvrda, a uspone je stalno nagrađivala širokim pogledima na obalu i unutrašnjost.
Danas kompleksi mirno leže među borovima i grmljem. Upravo im ta tišina daje poseban šarm – iako je njihova povijest bila znatno manje mirna.
Mnoge utvrde oko Rovinja potječu iz doba Austro-Ugarske Monarhije krajem 19. stoljeća. Zapadna obala Istre tada je bila važno obrambeno područje. Na uzvisini podignuta utvrda Forno pružala je širok pogled na more i unutrašnjost te je bila idealna za nadzor obale.
Poslijepodne smo zajedno još jednom otišli u Rovinj, ovaj put s druge strane stare jezgre. Iznad nas nebo se iznenada zamračilo, dok je nisko sunce kuće istodobno obasjavalo zlatnim svjetlom. Izgledalo je dramatično, ali je srećom ostalo suho – i darovalo nam posebno lijep zalazak sunca.
Ni pri drugom posjetu nismo mogli zaobići kafić Batana. Kolači su očito odlučili postati stalni dio naše rovinjske rute. Kasno navečer vratili smo se u kamp umorni, siti i vrlo zadovoljni.
Rastanak od Rovinja – dalje prema Puli
Sljedećeg jutra došlo je vrijeme za rastanak: spakirati, sve spremiti i usmjeriti Womy prema sljedećem odredištu. Naše putovanje Istrom nastavilo se prema Puli.