Ponekad se ipak isplati rano ustati
Bastei nas je dočekala stijenama, pogledom na Labu i jednim od onih prizora zbog kojih se rado kreće nešto ranije. Tog dana čak je i Andrejin strah od visine dobio ozbiljnu konkurenciju u prekrasnom pogledu.
Rani polazak – prije nego što svi drugi dobiju istu ideju
Kamp smo napustili rano ujutro i krenuli prema planinskom području Elbsandsteingebirge. Cilj nam je bila Bastei, a već su nam prvi pogledi pokazali zašto ovo mjesto privlači toliko posjetitelja.
Daleko ispod nas, između visokih stijena od pješčenjaka, kroz krajolik je tekla Laba. Jutarnje sunce obojilo je sve toplim svjetlom, a zahvaljujući ranom dolasku još smo mogli istinski uživati u miru.
Kameni tornjevi, prostranstvo i uvijek novi pogledi
Iza svakog zavoja otvarao se drukčiji pogled na razvedeni svijet stijena. Ponekad su u središtu pozornosti bili tornjevi od pješčenjaka, a zatim bi pogled odlutao daleko preko doline Labe. Stalno smo zastajali – ne zbog umora, nego zato što nas je već čekao novi motiv za fotografiranje.
Andreja i njezin odnos s visinom
Za Andreju je ovaj izlet bio poseban izazov. Unatoč strahu od visine prešla je Basteibrücke i odvažila se prići vidikovcima. Na nekim mjestima nije joj bilo nimalo svejedno – ali povratka više nije bilo.
Zato se radije usredotočila na put nego na ponor. Na kraju je pogled ipak bio jači od straha, premda gledanje prema dolje sigurno nije postalo njezina omiljena aktivnost.
Preko mosta Basteibrücke
Basteibrücke se toliko dojmljivo uklapa među stijene da gotovo izgleda kao dio samog krajolika. Polako smo prešli preko mosta, uživali u toplim zrakama sunca i upijali tu posebnu kulisu.
Rano ustajanje se isplatilo
Tek smo na povratku shvatili koliko je dobro bilo što smo stigli tako rano. Ususret su nam sada dolazile čitave kolone posjetitelja. Dok je oko nas postajalo sve gušće, mi smo Bastei već doživjeli bez gužve.
Ponekad je rano ustajanje ipak dobra ideja – čak i ako se u trenutku kada zazvoni budilica čini sasvim suprotno.
Kava kod Womyja – pa dalje prema Potsdamu
Po povratku kod Womyja najprije smo se malo odmorili i u miru popili kavu. Sve te dojmove trebalo je nekako posložiti – a kava, kao što je poznato, pomaže gotovo u svemu.
Nakon toga krenuli smo prema sljedećoj etapi: Potsdamu. Bastei nam je ostala u sjećanju kao jedno od onih mjesta za koja se doista isplate rani polazak i malo hrabrosti.