Dvorac i park s velikom poviješću
Potsdam i Sanssouci spajaju arhitekturu, parkovni krajolik i prusku povijest u izlet na kojem se iza svakog zavoja otkriva nešto novo.
Rano ujutro krenuli smo Uberom prema potsdamskoj luci. Nakon ukusnog cappuccina i malog doručka kupili smo karte za kružnu plovidbu pokraj dvoraca brodom „Sanssouci“. Donja paluba bila je prekrasno uređena, ali lijepo vrijeme odmah nas je privuklo na gornju palubu. Odatle smo imali najbolji pogled na Havel, šumovite obale te brojne vile, parkove i dvorce uz rutu.
Dok je brod mirno klizio vodom, preko razglasa smo slušali zanimljive priče o građevinama pokraj kojih smo prolazili. Upoznati Potsdam s vode bio je prekrasan početak dana: opušten, raznolik i bez traženja parkirališta. Posebno nas je oduševilo koliko se ovdje priroda i povijest skladno isprepliću. Iza gotovo svakog zavoja obale pojavljivala se nova zanimljiva građevina.















Poseban trenutak bila je plovidba ispod mosta Glienicker Brücke. Most povezuje Potsdam s Berlinom, a za vrijeme podjele Njemačke nalazio se točno na granici Istoka i Zapada. Tijekom Hladnog rata postao je svjetski poznat kao mjesto nekoliko razmjena agenata: 1962., 1985. i posljednji put 11. veljače 1986. ovdje su razmijenjeni zatvorenici i špijuni između Istočnog bloka i Zapada.
S broda je most na prvi pogled djelovao iznenađujuće nenametljivo. No kada poznajete njegovu povijest, automatski ga pogledate još jednom. Možda nam je bio poznat i zato što svatko tko je gledao film „Bridge of Spies“ s Tomom Hanksom prepoznaje ovo povijesno mjesto. Danas preko njega sasvim normalno prolaze automobili, biciklisti i pješaci – lijep kontrast vremenu kada je most bio strogo čuvan i za većinu ljudi neprohodan.


Nakon otprilike 90 minuta završila je ova lijepa plovidba pa smo Potsdam nastavili istraživati pješice. Prva postaja bio je Alter Markt, povijesno srce grada. Oko trga susreću se različita razdoblja: moćna kupola crkve sv. Nikole, Stara gradska vijećnica, obnovljeni Gradski dvorac i druge reprezentativne građevine stvaraju dojmljivu kulisu.
Klasicistička crkva sv. Nikole posebno se ističe već izdaleka. Njezina velika kupola oblikuje panoramu Potsdama i trgu daje gotovo monumentalan izgled. Na Alter Marktu istodobno se vidi koliko je središte grada bilo razoreno u Drugom svjetskom ratu i poslije obnovljeno. Povijesna arhitektura i novije rekonstrukcije ovdje sasvim prirodno stoje jedna uz drugu.
Nastavili smo preko Trga jedinstva do katoličke crkve sv. Petra i Pavla. Sa svojim upečatljivim tornjem pomalo podsjeća na talijanske crkve – iznenađujući prizor među pruskim pročeljima. Zatim smo prošetali ulicom Brandenburger Straße. Pješačka zona s malim trgovinama, kafićima i obnovljenim kućama vodi ravno do Potsdamskih Brandenburških vrata. Podignuta su prije svojeg poznatijeg berlinskog imenjaka i lijepo zaokružuju stari grad.









Odande smo nastavili prema prostranom parku Sanssouci. Već pri ulasku bilo nam je jasno da kratki obilazak ovom mjestu ne bi bio dovoljan. Među starim stablima, dugim vizurama, fontanama i brižno uređenim vrtovima smjestilo se više dvoraca i povijesnih građevina. Park ne djeluje poput običnog muzejskog prostora, nego kao zaseban mali svijet.
Najpoznatija građevina svakako je dvorac Sanssouci, koji je Fridrik Veliki u 18. stoljeću dao izgraditi kao ljetnu rezidenciju. Ime otprilike znači „bez brige“ i odgovaralo je njegovoj želji za privatnim utočištem, daleko od strogog života na berlinskom dvoru. Razmjerno nizak i izdužen dvorac uzdiže se iznad poznatih vinogradarskih terasa te, unatoč svojoj važnosti, djeluje gotovo iznenađujuće osobno.
Upravo terase čine pogled na Sanssouci tako posebnim. Vinova loza, ostakljene niše i široko stubište vode prema dvorcu. Gore se nalazi i grob Fridrika Velikog, na koji posjetitelji tradicionalno ostavljaju krumpire. Park se nastavlja nizom novih znamenitosti, među kojima su Novi dvorac, Kineska kuća, Oranžerija i Crkva mira. Uređenje parka započelo je u 18. stoljeću za Fridrika II., a prošireno je u 19. stoljeću za Fridrika Vilima IV.
Najviše nas je zadivila veličina cijelog područja. Iza svakog zavoja čekao je novi pogled, druga građevina ili potpuno drukčiji vrtni ugođaj. Ovdje se bez problema može provesti cijeli dan – pod uvjetom da stopala izdrže. Nakon svih tih kilometara naziv „bez brige“ ipak je više odgovarao kraljevskoj zamisli nego našim nogama.

















