Barokni sjaj uz Labu
Dresden je bio prva postaja našeg putovanja istočnom Njemačkom – grad veličanstvenih građevina, pogleda na Labu i stare gradske jezgre u kojoj nas je iza gotovo svakog ugla čekao novi motiv za fotografiranje.
Put prema Dresdenu – a kiša je stigla točno na vrijeme
Na put prema istoku Njemačke krenuli smo 7. lipnja 2020. Prvo odredište bio nam je kamp Mockritz pokraj Dresdena. Ceste su bile ugodno prazne, nebo lagano oblačno, a nakon otprilike šest sati vožnje dočekali su nas vrlo ljubazno. Čak smo mogli sami odabrati mjesto za Womy.
Čim se Womy smjestio na svoje mjesto, počela je kiša. Ovaj put vremenskoj prognozi nismo mogli ništa prigovoriti – upravo je tako bilo najavljeno. Za sljedeće prijepodne prognoza je, srećom, izgledala mnogo bolje: plavo nebo, sunce i oko 20 stupnjeva.
Prvim autobusom u još uspavani grad
Sljedećeg jutra prognoza je održala obećanje. Pod vedrim plavim nebom već smo u osam sati autobusom krenuli prema Dresdenu. Rano ustajanje pokazalo se kao odlična odluka: grad je pred nama još gotovo spavao.
Dresden gotovo samo za nas
Od glavnog kolodvora krenuli smo pješice prema staroj gradskoj jezgri. Na ulicama gotovo da nije bilo ljudi pa smo raskošne građevine mogli razgledavati bez gužve. Imati tako poznat grad gotovo samo za sebe bio je poseban početak dana.
Od Brühlove terase do Frauenkirche
S Brühlove terase pružao se prekrasan pogled na Labu. Zatim smo prošli pokraj dvorske crkve i rezidencijalne palače sve do Frauenkirche. Najpoznatije znamenitosti Dresdena nalaze se toliko blizu jedna drugoj da šetnja gradom djeluje poput jedne duge galerije na otvorenom.
Povijest u svakom kamenu
Što smo dublje zalazili u staru gradsku jezgru, to je bilo jasnije koliko se povijesti može vidjeti na tako malom prostoru. Nismo žurili, često smo podizali pogled i na pročeljima stalno otkrivali nove detalje.
Eierschecke, torta s kremom od maslaca i vrlo znatiželjni vrapci
Na terasi jedne slastičarnice napravili smo zasluženu pauzu. Uz cappuccino smo, naravno, morali kušati dresdensku Eierschecke. Nije izostao ni komad torte s kremom od maslaca – ipak smo željeli provesti temeljito istraživanje.
Mali vrapci oko našeg stola pratili su izbor kolača barem jednako pozorno kao i mi. Njihovu nadu da će dobiti pokoju mrvicu bilo je teško ne primijetiti.
Neumarkt, Zwinger i Semperoper
Nakon slatke pauze nastavili smo preko Neumarkta, pokraj povijesne riznice Grünes Gewölbe, prema Zwingeru. Njegovo unutarnje dvorište posebno nam se svidjelo. Šetali smo bez žurbe i otkrivali sve nova pročelja, lukove i sitne ukrase.
S druge strane stigli smo do Semperopere i spomenika kralju Johannu. Nažalost, tada su i brojna gradilišta bila dio gradske slike. Posvuda se obnavljalo i gradilo, a baš ni Semperopera nije ostala pošteđena.
Dvorište koje poziva da usporite
Kroz Zwinger nismo željeli samo brzo proći. Prostrano dvorište, simetričan raspored i bogato ukrašene građevine jednostavno su nas pozivali da usporimo i sve dobro pogledamo.
Dresden između raskoši i gradilišta
Čak ni skele i ograde nisu mogle ozbiljno pokvariti dojam stare gradske jezgre. Toga su dana jednostavno bile dio prizora, ali su ujedno pokazivale koliko je rada potrebno da bi se povijesne građevine sačuvale.
Saski Sauerbraten – pun pogodak
Od Semperopere nastavili smo kroz staru gradsku jezgru prema Altmarktu. U restoranu Dresdner Bierhaus željeli smo kušati regionalni specijalitet: saski Sauerbraten s okruglicama i crvenim kupusom.
Odluka je bila pun pogodak. Okruglice i crveni kupus bili su domaći i izvrsnog okusa. A budući da s Dresdenom u kulinarskom smislu još nismo završili, poslije smo si priuštili i originalni dresdenski Stollen.
Povratak Womyju
Nakon ručka vratili smo se pješice do glavnog kolodvora i autobusom otišli u kamp. Iza nas je bio dug dan ispunjen baroknim sjajem, iznenađujuće praznim ulicama i odličnim saskim specijalitetima. Dresden je bio sjajan početak našeg putovanja istočnom Njemačkom.