Napokon je ponovno došlo vrijeme za putovanje. Nakon dva duga mjeseca parkirališta za kampere ponovno su otvorena i mogli smo krenuti na put.
Budući da je četvrtak bio praznik, krenuli smo već u srijedu ujutro kako bismo pronašli lijepo mjesto uz Mosel. Prvo parkiralište ipak je već bilo zauzeto, a nije nam se ni osobito svidjelo. Kako smo imali plan B, nastavili smo do Pündericha. Ondje smo pronašli lijepo mjesto za Womy.
Srijedu smo proveli opuštajući se pod tendom, a po prekrasnom vremenu još smo prošetali uz Mosel. Naša Melody slavila je 15. rođendan.
Navečer smo isprobali novi roštilj i oboje bili oduševljeni. Položio je ispit.
Za desert smo uzeli talijanski sladoledni kup iz kombija sa sladoledom.
U četvrtak smo otišli na lijepu biciklističku turu dugu oko 35 kilometara uz Mosel. S našim električnim biciklima to je, naravno, bilo vrlo opušteno.
Po povratku na parkiralište stavili smo na roštilj nekoliko kobasica i komada mesa jer smo ogladnjeli. Zatim smo razgovarali sa susjedima, simpatičnim bračnim parom iz Rudne gore.
Petak je bio oblačan, ali bez kiše. Zato smo odlučili prošetati od Pündericha do Reila.
Navečer smo otišli na večeru u Wein Hotel Lenz. Zbog tadašnjih epidemioloških pravila sve je djelovalo pomalo neobično, ali hrana je bila dobra.
Subota je počela kišovito i tako je trebalo ostati. Budući da se ponovno nakupilo dosta posla, odlučili smo oko podneva krenuti kući.