Kružna tura kroz Poljsku · 6. i 7. dan
Toruń
U Toruńu nas očekuje jedan od najljepših srednjovjekovnih gradova Poljske. Dobro očuvana stara jezgra, gotika od opeke i tragovi Nikole Kopernika čine ovu etapu posebno dojmljivom.
Naš dan u Toruńu
Dolazak s pogledom na Vislu
Oko podneva stigli smo u Toruń. U kampu br. 33 „Tramp“ na desnoj obali Visle pronašli smo mjesto u hladu – toga dana gotovo vrijedno poput rezervacije u najboljem gradskom restoranu. Womy je bio parkiran, obuća spremna i već smo preko mosta krenuli prema staroj jezgri.
Kopernik, medenjaci i prva glad
Toruń je neraskidivo povezan s Nikolom Kopernikom i slavnim piernikom, toruńskim medenjakom. Prije nego što smo se posvetili povijesti, glad je ipak odredila redoslijed. U restoranu Sznyt Na Winklu kušali smo poljska jela i promatrali živost srednjovjekovnih uličica.
Medenjak može mnogo – ali ne može spasiti svako pivo
U Galeriji Piernika susreli smo medenjake u gotovo svakom zamislivom obliku, čak i kao pivo. Zvučalo je uzbudljivije nego što je bilo ukusno. Radije smo uzeli nekoliko slatkih primjeraka za kasnije i nastavili pokraj Kopernikove kuće, crkve sv. Marije, vijećnice i Kopernikova spomenika. Na Novom gradskom trgu kušali smo domaća ulja; osobito nas je odmah osvojilo makovo ulje.
Pauza u restoranu Pierogarnia Stary Młyn uz slatke pieroge i koktel izvrsno se uklopila u naš vrlo dosljedan kulturni program. Zatim smo nastavili šetnju u sumrak. Kad pročelja od opeke zasjaju toplim tonovima, Toruń posebno dojmljivo pokazuje zašto njegova srednjovjekovna jezgra pripada UNESCO-ovoj svjetskoj baštini.
Doručak s kolačima i zatvorena muzejska vrata
Sljedećeg prijepodneva započeli smo u slastičarnici Cukiernia Sowa uz kavu i kolače. Izbor je bio toliko velik da je već odluka bila prvi dnevni zadatak. Zatim smo istražili još kutaka grada. Na popisu nam je bio i Muzej medenjaka, ali toga dana nije bilo vođenih obilazaka. Dobar razlog da se jednom vratimo.
Strpljenje se nagrađuje dobrom hranom
Navečer smo strpljivo stali u red pred hvaljenim restoranom Chleb i Wino. Čekanje se isplatilo: dobili smo lijep stol na terasi i uživali u predjelu, glavnom jelu i desertu. Zatim smo se laganim tempom vratili u kamp – ne samo zbog opuštanja, nego i zato što tri slijeda treba najprije dobro smjestiti.
