Na putu prema Berlinu nismo željeli samo projuriti – u planu je bilo zaustavljanje u Magdeburgu! Prvo odmorište bilo je potpuno puno. Ipak, uz malo sreće pronašli smo lijepo mjesto na drugom odmorištu neposredno uz Elbu – iza nas povijesna stara gradska jezgra, a ispred voda. Odlično!
Vrijeme nas nije počastilo sunčevim zrakama, ali barem je ostalo suho – savršeno za pješačko istraživanje Magdeburga. Put nas je vodio pokraj crkve sv. Ivana s impozantnim Lutherovim spomenikom, zatim pokraj Muzeja samostana Naše drage Gospe, sve dok napokon nismo stajali pred dojmljivom Magdeburškom katedralom.
A onda je stigao pravi vrhunac: Zelena citadela, posljednje arhitektonsko remek-djelo Friedensreicha Hundertwassera. Šarena i razigrana zgrada privukla nas je već izdaleka. Znatiželjno smo je obišli, prošetali prekrasnim unutarnjim dvorištem i na svakom koraku otkrivali mala umjetnička djela, vijugave staze i maštovite detalje. Ovdje su ravne linije doista bile zabranjene – i upravo u tome leži sav šarm!
Budući da je se nismo mogli nagledati, sljedećeg smo se jutra ponovno vratili u Zelenu citadelu. Usred unutarnjeg dvorišta nalazi se ugodan Café Alt Magdeburg, gdje smo dan započeli ukusnim doručkom i pogledom na neobičnu arhitekturu.
Okrijepljeni i puni dojmova, potom smo rekli: pokrećemo Womy, stavljamo sunčane naočale (ostanimo optimistični!) i nastavljamo dalje – Berline, stižemo!
