Posljednjeg dana odmora na moru rano ujutro spakirali smo stvari u automobil. Nakon 14 prekrasnih dana na plaži došlo je vrijeme za rastanak. Psi su već odavno primijetili da se spremamo na polazak pa su se udobno smjestili u automobilu, kao da žele biti sigurni da ih nećemo zaboraviti.
Nakon što je sve bilo spremljeno, priuštila sam si još posljednji skok u hladno more. Osvježenje je dobro došlo prije nego što smo krenuli prema trajektu. Blagi valovi pratili su nas tijekom plovidbe do kopna, a nakon nekoliko sati vožnje stigli smo u Zagreb, gdje nas je Andrejin otac dočekao ukusnim jelom.
Dane u Zagrebu provodili smo u različitim dijelovima grada. Jedan izlet odveo nas je u srce staroga grada i preko živahne tržnice Dolac, čija je vreva stvarala poseban ugođaj. Drugoga dana prošetali smo s Andrejinim ocem i njegovom partnericom Ingom oko jezera Bundek, smještenog usred prostranog parka, gdje nas je još jednom razmazilo prekrasno vrijeme.
Nakon šetnje posjetili smo šarmantni restoran „Vinkl“. Ondje nema stalnog jelovnika jer se jela svakodnevno pripremaju prema svježoj ponudi s Dolca i ispisuju na ploči. Hrana je bila izvrsna, a cijene korektne. Vlasnica, pjevačica iz osamdesetih poznata pod umjetničkim imenom „Dolores“, pridružila nam se za stolom. Dugo smo razgovarali i upoznali njezina simpatičnog supruga – bilo je to iznimno ugodno poslijepodne.
U četvrtak, posljednjeg dana u Zagrebu, odlučili smo posjetiti Memorijalni stan Marije Jurić Zagorke. Djela ove iznimne hrvatske književnice i prve profesionalne novinarke u zemlji prate me već godinama. Osobito me dirnuo njezin sedmodijelni roman „Grička vještica“, čija se radnja odvija u vrijeme progona vještica. U njezinu malom stanu, koji je danas muzej, povjesničarka nam je više od sat vremena pripovijedala zanimljive pojedinosti iz Zagorkina života.
Budući da se stan nalazi neposredno uz tržnicu Dolac, iskoristili smo priliku i kod jedne kumice kupili svježe šljive i kremasti svježi sir – domaće proizvode koje žene sa sela ovdje nude na svojim štandovima.
Večer smo, kao i često tijekom tih dana, proveli uz opuštenu partiju bele, popularne hrvatske kartaške igre. Sljedećeg jutra krenuli smo na put prema Wuppertalu. Iza nas je ostao prekrasan i opuštajući odmor – četiri tjedna ispunjena lijepim trenucima kojih ćemo se još dugo sjećati.
