Napokon smo krenuli na svoj prvi kratki odmor. Budući da moj rođak Sven i njegova djevojka Britti nikada nisu bili u Hrvatskoj, dogovorili smo se susresti u Zagrebu kako bismo im pokazali ovaj lijepi grad, a zatim zajedno nastavili prema moru. Najprije smo se odvezli do Passaua i prenoćili na odmorištu za kampere u Winterhafenu. Sljedećeg dana nastavili smo do Zagreba.
U Zagrebu smo parkirali kamper na prilazu kuće Andrejina oca. Sljedećeg prijepodneva otišli smo s Andrejinim bratom Marcom na njegovo zemljište koje nam je želio pokazati. Ondje smo nešto popili i razgledali što je sve već uredio. Za ručak smo se našli s Andrejinom sestrom i njezinim mužem Dominikom malo izvan Zagreba. Restoran Klet Kozjak u Svetom Križu Začretju poznat je po tradicionalnoj hrvatskoj kuhinji i ugodnom ugođaju. Slikovito je smješten u Zagorju i nudi jela poput mesa s roštilja, lokalnih specijaliteta i domaćih delicija. Zajedno smo uživali u opuštenom ručku.
U subotu prijepodne posjetili su nas prijatelji Kruno i Kika. Proveli smo nekoliko lijepih sati zajedno i razgovarali o svemu što se u međuvremenu dogodilo. Poslijepodne su iz Austrije stigli Sven i Britti. Andrejin otac pripremio je gulaš od divlje svinje u kojem smo uživali za večeru.
U nedjelju prijepodne krenuli smo u grad i najprije posjetili zagrebačku Gornju gradsku jezgru. Starim stubama popeli smo se do Kule Lotrščak, odakle je točno u podne odjeknuo poznati pucanj Gričkog topa, koji smo i vidjeli i čuli. Prasak je bio vrlo glasan i, premda smo znali da će uslijediti, svaki put smo se trgnuli. Zatim smo prošli pokraj crkve svete Katarine do crkve svetog Marka, poznate po prekrasnom krovu s grbovima. Crkva sv. Marka jedna je od najupečatljivijih znamenitosti Zagreba. Nalazi se na slikovitom Trgu sv. Marka u Gornjem gradu te je važno vjersko zdanje i simbol hrvatske povijesti i kulture.
Odande smo se spustili do Kamenitih vrata. Kamenita vrata jedina su sačuvana srednjovjekovna gradska vrata nekadašnjih utvrda Gradeca, povijesnog središta hrvatske prijestolnice. Danas su važna znamenitost i duhovno mjesto za Zagrepčane i posjetitelje.
Zatim smo Radićevom ulicom prošetali do Trga bana Jelačića. S trga smo nastavili prema poznatoj Tkalčićevoj ulici, gdje smo se osvježili u restoranu Otto & Frank. Dok su ostali odabrali gin-tonic, ja sam se odlučio za voćni koktel.
Za večer smo rezervirali stol u restoranu Stari Puntijar. To je zagrebački restoran duge tradicije, poznat po autentičnoj hrvatskoj kuhinji i povijesnom ambijentu. Nakon iznimno ukusne večere vlasnik restorana prišao je našem stolu i Svenu i Britti uručio povelju kojom su službeno primljeni u prijateljski red restorana. Zatim nas je iznenadio i poveo u vinski podrum, gdje je Britti velikim mačem smjela sabljom otvoriti bocu pjenušca. Moscato je bio divno sladak i ukusan. Nakon toga pokazao nam je najveću privatnu zbirku kuharica u Europi.
U ponedjeljak prijepodne ponovno smo otišli u grad. Budući da su u nedjelju sve trgovine bile zatvorene, kao i tržnica Dolac, sada smo Svenu i Britti pokazali Zagrebačku katedralu, gornji otvoreni dio Dolca i donji dio tržnice. Ponovno smo prošetali do Kamenitih vrata kako bismo zapalili nekoliko svijeća. Kako nijedan boravak u Zagrebu ne može proći bez posjeta poznatoj slastičarnici Vincek, naravno da smo i ovaj put ondje uživali u ukusnom sladoledu i kolačima. Zatim smo otišli u kvart u kojem sam odrastao te Svenu i Britti pokazali ulice, osnovnu školu i kuću u kojoj sam kao dijete živio s bratom i roditeljima. Budući da na Volovčici ima mnogo stambenih blokova, Svena je snažno podsjetila na nekadašnji DDR.
Za ručak smo se našli s Andrejinim ocem i njegovom životnom partnericom Ingom u restoranu Vinkl. Uz izvrsnu hranu Andreja i ja popili smo odličan rosé, a na kraju i rakiju. Sven je odabrao šljivovicu, Britti grappu, a ja rogačicu. Večer smo proveli na tatinoj terasi, a sljedećeg jutra krenuli smo prema Plitvičkim jezerima.
