Noć uoči subote nisam baš puno spavao i ustao sam vrlo rano. Otišao sam u šetnju sa psima, dok je Andreja sređivala Womy.
Nakon što smo u miru doručkovali, otuširali smo se i spremili za susret. Nešto prije 11 sati stigli smo do zoološkog vrta. Ostali su upravo pristizali pa smo se, nakon kratkog pozdrava, odlučili prošetati zoološkim vrtom.
Razgovarali smo o djetinjstvu i podsjećali jedni druge na razne nestašluke koje smo radili kao djeca. Bilo mi je jako drago što smo se svi dobro slagali i uživali u susretu. Barem sam imao osjećaj da je svima bilo lijepo. Upoznali smo djecu moje sestrične Jeaniene. Njezina smo supruga upoznali još prije 31 godinu. Upoznali smo i partnericu mog bratića Svena. Svenova kći nažalost nije bila s nama jer je trenutačno u Portugalu.
Nakon zoološkog vrta Sven i Britti nakratko su otišli u hotel, a mi smo se s ostalima smjestili u kamper jer je počeo kratki pljusak. S nama je bila i moja teta Gudrun, majka Svena i Jeaniene.
Zatim smo krenuli prema Haffhusu, lijepom hotelskom kompleksu u Ueckermündeu. Ondje su nam se pridružili teta Gisela i ujak Harald. Njihova djeca, moja sestrična Sandra i bratić Ronny, nažalost nisu mogli doći na susret. Nadam se da će uspjeti sljedeći put.
Najprije smo popili kavu i pojeli kolač, zatim smo dva sata kuglali, a poslije otišli na večeru. U međuvremenu smo saznali čime se ostali bave poslovno i u slobodno vrijeme. S tetama i ujakom mogli smo puno razgovarati o prošlosti, a doznao sam i neke stvari koje prije nisam znao. Često sam imao pitanja, ali budući da su moji roditelji već dugo pokojni, nije bilo nikoga koga bih mogao pitati.
Tako smo doznali i da je ujak Harald zapravo iz Dortmunda te da se njegova obitelj, dok je još bio dijete, preselila sa zapada na istok. S ujakom Haraldom mnogo smo se smijali jer je često pričao duhovite priče i nasmijavao nas.
Nakon večere oprostili smo se od tete Gisele i ujaka Haralda te s ostalima otišli u njihov hotel. Svi smo zajedno sjedili u hotelskoj sobi, još nešto popili i razgovarali. Dogovorili smo se da se sljedećeg prijepodneva ponovno vidimo kako bismo Svenovoj kćeri u Portugalu čestitali rođendan, a zatim se oprostili i vratili u kamp.
Usred noći probudio sam se s migrenom i mučninom. Budući da je smuđ za večeru imao pomalo neobičan okus, pretpostavljam da ga moj želudac nije dobro podnio i pobunio se. Bilo mi je sve gore pa od prijepodnevnog susreta nažalost nije bilo ništa. Kako mi ni oko 13 sati nije bilo bolje, odlučili smo krenuti kući. Andreja je svih osam sati do Wuppertala morala voziti sama. Kad smo stigli, pao sam u krevet, a tek sljedećeg jutra počeo sam se polako osjećati bolje.