Nakon što smo u ponedjeljak stigli u Košute kod Monike i Ante te parkirali Womy u dvorištu, svi smo zajedno pripremali hranu. Dobro, ostali su pripremali hranu, a ja sam ih pritom fotografirao.
Ante nam je obećao žabe i rakove. Ni jedno ni drugo još nismo jeli, a budući da je poznato da sve volimo kušati, veselili smo se tome. Meni je oboje bilo vrlo ukusno. Andreja nije bila oduševljena žabljim krakovima, vjerojatno već zbog same pomisli da su to žabe.
Uživali smo u poslijepodnevu i večeri uz jelo te pokraj bazena i u njemu. Potpuno opuštanje u dobrom društvu.
U utorak je naš prijatelj Ante slavio rođendan. Nakon obilnog doručka malo smo pomogli u pripremama za rođendansku proslavu koja se trebala održati navečer.
Stipo, Suzana, Andreas i Carina imali su dogovoren termin u Omišu: zipline! Iako se nekima prije polaska vidjela panika u očima, svi su izdržali do kraja i odlično se zabavili. Nakon povratka razina adrenalina bila je još vrlo visoka.
Poslijepodne je Monika suprugu uručila rođendanski dar: Toyotin pick-up za lov. Ante je, naravno, bio oduševljen jer u Hrvatskoj rado odlazi u planine u lov.
U međuvremenu je catering pripremio sve za proslavu: stolove, šank i buffet. Sve je lijepo postavljeno na terasi iza kuće.
Ubrzo su stigli i gosti pa smo proveli prekrasnu večer uz dobro vino, ukusnu hranu i glazbu uživo.
U srijedu ujutro Andreas, Carina, Andreja i ja krenuli smo sa psima u jutarnju šetnju do Cetine. Nakon toga uslijedio je obilan doručak, a zatim smo otišli na rafting Cetinom. Tura je trajala tri sata i svi smo se odlično zabavili, iako je temperatura vode bila samo oko 15 °C. Stipo je to osjetio kad je pao iz čamca, a naš vodič Duje izvukao ga je iz vode za ovratnik. I ja sam osjetio hladnoću pri skoku sa stijene. Bilo je to samo pet metara, ali za mene prvi skok s te visine.
U četvrtak smo iznenadili Antu vožnjom quadovima kroz okolne planine. Iako je cijeli dan lagano rominjala kiša, odlično smo se zabavili. Nakon otprilike tri sata vožnje svi smo bili prilično iscrpljeni i gladni. S vodičem smo nešto prezalogajili prije povratka ženama. Navečer smo sa svojim boljim polovicama otišli na ukusnu večeru u restoran.
Monika je poželjela da u petak svi zajedno odemo u Međugorje, rimokatoličko hodočasničko mjesto. Kad smo stigli, krenuli smo prema brdu na koje smo se morali popeti kako bismo došli do mjesta na kojem se ukazala Majka Božja.
Uspon je bio prilično zahtjevan. Nakon silaska svima nam je najprije trebala kava. Kupili smo još nekoliko suvenira i zatim se vratili u Sinj. Ondje smo svi zajedno ručali, a potom se svatko počeo spremati jer je bio dan odlaska. Mi smo krenuli posljednji pa su Monika i Ante ponovno imali svoje kraljevstvo samo za sebe. Nas je put vodio na otok Pag, gdje smo se sljedeća dva tjedna željeli odmarati.
