U subotu smo iz Zagreba krenuli prema svom omiljenom kampu Šimuni. Imali smo sreće i dobili jedno od najljepših mjesta uz plažu za pse. Nakon što smo postavili kamp i udobno se smjestili, predstavio sam se našim susjedima iz Beča – Renéu i Birgit. Tako je započeo čaroban tjedan u njihovu društvu.
Već prve večeri popili smo pet ili šest boca vina i bolje se upoznali. René i Birgit za ponedjeljak su rezervirali stol u restoranu izvan kampa te nas pozvali da im se pridružimo. Zbog olujnog vremena i najavljene kiše René se ljubazno ponudio da nas jednog po jednog quadom odveze do restorana. Pritom se dogodila scena koja je zabavila sve prisutne: pri silasku s quada poskliznuo sam se i uz glasan tresak pao na cestu, ravno pred terasom restorana. René je odmah reagirao, pomogao mi ustati i nabavio vrećicu s ledom za ozlijeđeno koljeno. Dotrgčala je i Andreja; premda je pokušavala izgledati zabrinuto, nije mogla suspregnuti smijeh zbog moje nespretnosti.
Nakon tog malog incidenta uživali smo u večeri i prekrasno se zabavljali sve dok se nebo iznenada nije otvorilo i iznenadilo nas pljuskom. Budući da je terasa bila natkrivena, ipak smo u miru pojeli desert. Zatim je René dame odvezao u kamp pa se vratio po mene. Naravno, većina nas na kraju je bila potpuno mokra.
Jedne druge večeri uživali smo u ukusnoj večeri u ribljem restoranu, a još smo nekoliko lijepih večeri proveli ispred kampera uz grickalice i pokoju bocu vina. Poslije su nam se pridružili Andrejin brat Marko i njezina prijateljica Sanja iz Zagreba kako bi s nama proveli nekoliko dana uz more.
Budući da su Birgit i René u subotu morali krenuti kući, organizirali smo završnu večer uz roštilj. Pripremili smo ukusan rižoto sa škampima, a preostale škampe i lignje ispekli na Renéovu roštilju na izvlačenje. Uz to smo poslužili osvježavajuću salatu od rajčice i vino te proveli predivnu večer.
Sljedećeg dana, nažalost, došlo je vrijeme za rastanak.
S Markom i Sanjom posjetili smo restoran Summer u Mandrama, gdje smo već ranije izvrsno jeli. Sanja nas je napustila u nedjelju, dok je Marko spontano odlučio ostati malo duže.
Za veliki završetak odvažili smo se na skijanje na vodi. Nakon 25 godina prvi smo put ponovno stali na skije. Bilo je nevjerojatno zabavno i savršen završetak nezaboravnog vremena provedenog uz more.
