Danas je napokon došao taj dan. Nakon četiri duga mjeseca čekanja mogli smo preuzeti naš kamper u Geldernu. S novim registarskim pločicama krenuli smo prema željezničkoj postaji. Sve je bilo vrlo uzbudljivo jer se nismo mogli sjetiti kada smo posljednji put putovali vlakom. Tada su još iza šaltera sjedili zaposlenici kojima biste rekli kamo želite putovati. Danas ondje stoji samo automat s tipkama. Budući da svakodnevno radimo za računalom, nije nam predstavljao problem. Unijeli smo Geldern kao odredište i nakon što smo dobro „nahranili“ automat, dobili karte. U Düsseldorfu smo presjeli. Gospodin Pape, naš ljubazni prodavač, dočekao nas je na kolodvoru. Jedva smo čekali vidjeti Womy pa smo odmah otišli do kampera i dobili detaljne upute za struju, vodu, otpadnu vodu, WC, tendu, radio i navigaciju. Zatim smo u uredu riješili posljednje formalnosti. I napokon je došao trenutak za našu prvu vožnju.
Sve je bilo vrlo uzbudljivo jer je Womy širok, visok i dugačak, a na to se tek treba naviknuti. Iza vozača čuje se i nepoznata kulisa zvukova jer se ondje nalaze dnevni boravak, spavaća soba, kuhinja i kupaonica. Unatoč početku školskih praznika, oko podne smo bez problema stigli kući.
Najprije sam unatrag parkirao Womy na prilaz jer je Andreja, naravno, odmah željela početi spremati stvari. Posteljinu, posuđe, stol, stolice i ostalo već smo kupili – imali smo četiri mjeseca vremena za pripremu.