Nakon dugo vremena ovoga smo se vikenda ponovno našli s prijateljima u Sauerlandu. Krenuli smo već u petak ujutro i oko 11 sati stigli na parkiralište za kampere uz lječilišni park u Esloheu.
Naša prijateljica Marijana već je u četvrtak hrabro krenula običnim biciklom, bez električne pomoći, iz Wuppertala prema Esloheu. Ondje je prenoćila kod naših prijatelja Marine i Jure. Oko podneva dogovorili smo se s Marijanom i Marinom za šetnju prekrasnim Sauerlandom.
Put nas je vodio kroz mahovinom obrasle šume i preko polja, pokraj spomenika i kapelice svetog Jakova, kroz mala sela te uz livade na kojima su nas promatrale zadovoljne krave, dok su konji pasli sočnu zelenu travu.
Nakon 13 kilometara staza je završila ponovno u Esloheu, a za nagradu smo otišli u slastičarnicu na kavu i tortu. Za večeru smo se dogovorili kod Marine i Jure te se najprije vratili u Womy. Nakon što smo se osvježili i malo odmorili, pješice smo krenuli na večeru. Zapravo smo Marini htjeli pomoći u pripremama za sljedeći dan, ali nakon jela ostali smo ugodno sjediti uz bocu ili dvije vina pa je vrijeme proletjelo.
U subotu prijepodne Marina, Jure i Marijana svratili su k nama na kavu, a zatim smo kod njih otišli na doručak. Druženje je bilo vrlo ugodno i puno smo se smijali.
Nakon toga djevojke su započele pripreme za poslijepodnevni roštilj. Oko 14 sati stigao je Marijo iz Wuppertala te donio deserte u čašama i kolač. Svi smo bili vrlo ugodno iznenađeni jer nitko nije očekivao tako dobar rezultat.
Ubrzo su iz Kaarsta stigli Tom i Zdenka, a pridružili su nam se i djeca Jure i Marine, Luka i Lucia, sa svojim partnerima i djetetom. Neočekivano je došao i Leon, sin Marijane i Marija. Društvo je bilo na okupu i roštiljanje je moglo početi. Otvorili smo nekoliko boca vina, a uz njih popili i dvije-tri čašice likera od višnje.
Nažalost, tijekom jela dogodila mi se mala nezgoda. Prednji zub puknuo je uz glasan prasak – baš mi je to još trebalo. Nakon nekoliko telefonskih poziva Lucia me odvezla u Schmallenberg zubaru koji je bio dežuran. Privremeno je sanirao zub kako bih vikend mogao provesti bez bolova. Sa zubnim razmakom vratio sam se u Eslohe, gdje su ostali upravo krenuli u šetnju nakon jela. Lucia i ja brzo smo ih sustigli i nastavili s njima.
Poslije su uslijedili kava i kolači, a uz ugodne razgovore vrijeme je ponovno prebrzo prošlo. Kasno navečer oprostili smo se i vratili u naš Womy.
Sljedećeg jutra Lucia nas je posjetila na kavi, a poslije je stigao i njezin dečko Mario. Marijana je dovezla bicikl koji smo spremili u garažu.
Nakon toga još smo jednom otišli na doručak kod Jure i Marine. Stol je ponovno bio bogato postavljen. Zatim smo se oprostili, svi pomalo tužni što je vikend već završio, jer mislim da u ime svih mogu reći da smo se zaista sjajno proveli.