Krajem rujna zapravo smo planirali još nekoliko dana provesti u Nizozemskoj. Nažalost, previdjeli smo da su školski praznici i da su svi kampovi bili popunjeni. U posljednji trenutak više se ništa nije moglo pronaći pa smo potražili alternative uz Mosel. Istodobno su i naši prijatelji Marijo i Marijana tražili smještaj uz Mosel, ali su imali manje sreće.
Mi smo uspjeli pronaći mjesto u kampu u Burgenu, dok Marijo i Marijana nisu imali sreće jer je sve bilo zauzeto. Već u četvrtak krenuli smo prema Moselu, a kamp je tada još bio prilično prazan.
U petak smo krenuli na biciklističku turu kroz brda i pritom otkrili hotel „Forellenzucht“. Iako se nije nalazio neposredno uz Mosel, od kampa je bio udaljen samo desetak minuta vožnje biciklom. Raspitali smo se za sobu za naše prijatelje i imali sreće – još je bilo slobodnih soba. Tako smo im uspjeli osigurati smještaj za produženi vikend.
Marijo i Marijana stigli su u subotu ujutro, a mi smo im na brzinu nabavili bicikle. Nakon vožnje uz Mosel zastali smo u vinskoj kući Ibald u Hatzenportu kako bismo se okrijepili vinom i kolačima. Navečer smo večerali u restoranu. Sjedili smo vani na terasi i uživali u lijepom ugođaju, ali hrana nas je razočarala.
U nedjelju smo krenuli na dužu biciklističku turu sve do Cochema, posjetili Reichsburg te uz kavu i kolač uživali u pogledu s terase dvorca na Cochem i Mosel. Poslije smo istražili grad, kupili nekoliko boca vina i Federweißera, a navečer otišli na roštilj u kampu.
U ponedjeljak smo automobilom otišli do Ehrenburga. Andreja i ja već smo ranije posjetili taj dvorac, a jednom smo čak prenoćili u njegovoj sobi. Unatoč tome, bilo je lijepo ponovno biti ondje. S tornja impozantnog Ehrenburga pruža se prekrasan pogled na okolicu.
Kako se ponovno ne bismo razočarali hranom, preko Googlea i Tripadvisora potražili smo dobro ocijenjene restorane uz Mosel.
Tako smo pronašli Mosel Village Resort u Poltersdorfu. Ocjene su bile izvrsne. Po dolasku smo vidjeli da je sve nedavno preuređeno, dok su se pojedini dijelovi još gradili. Nova terasa nudila je mnogo ugodnih mjesta za sjedenje. Marijo i ja izabrali smo vino za vinskim pultom i pritom započeli razgovor s vlasnicom. Ispričala nam je da je sa suprugom došla iz Švicarske kako bi od starog vinogradarskog imanja stvorila resort u kojem se može prenoćiti i dobro jesti. Budući da vlasnik obožava vino, uskoro će biti uređena i prava vinoteka. Preporučila nam je izvrstan Klein-Götz Riesling „Fantasie“, koji se savršeno slagao s jelom. Hrana je bila lijepo poslužena i svima je izvrsno prijala. Proveli smo lijepu večer na terasi restorana uz ukusnu hranu, dobro vino i pogled na ruševine dvorca Metternich.
Nakon toga su nas M&M odvezli natrag u kamp i krenuli kući. Mi smo ostali još jednu noć te sljedećeg dana oko podneva pošli prema Wuppertalu.