Činilo se kao da u Njemačkoj kiša pada cijelu vječnost – bez prestanka još od listopada. Siječanj, veljača, ožujak i travanj ove su godine prošli u znaku hladnoće i vlage. Čeznuli smo za toplim sunčevim zrakama, ali sunce kao da se skrivalo. Sredinom travnja napokon je došao trenutak za novi izlet s Womyjem.
Nakon dva desetljeća Andreja je ponovno poželjela posjetiti Centro Oberhausen. Zato sam potražio odgovarajuće mjesto za kamper u okolici. Zainteresiralo nas je odmorište uz Kaisergarten koje je već na Google Mapsu izgledalo obećavajuće. Uzeli smo slobodan petak i već u četvrtak krenuli prema Oberhausenu, udaljenom samo oko sat vremena od našeg doma.
Odmorište nas je dočekalo okruženo bujnim zelenilom, samo tridesetak minuta hoda od Centra Oberhausen. Odabrali smo ugodno mjesto i večer završili opuštenim druženjem uz čašu vina.
U petak smo krenuli prema Centru. Putem smo prošli pokraj impresivnog Gasometra Oberhausen, industrijskog spomenika i ujedno najviše izložbene i priredbene dvorane u Europi. Prijepodne smo proveli razgledavajući trgovine i butike, a zatim ručali u Centru. Poslijepodne se sunce napokon probilo kroz oblake pa je povratak do kampera bio još ugodniji.
Navečer je na odmorište stigao koktel-kombi i tu priliku nismo mogli propustiti. Dva ukusna koktela stručno su pripremljena u prtljažniku, a mi smo ih sa zadovoljstvom popili. Na kraju me svladao umor pa su mi se oči sklopile već oko 21:30.
Subotnje prijepodne proveli smo u idiličnom Kaisergartenu i lijepo uređenom parku sa životinjama. Poslijepodne su nam se pridružili Marijana i Marijo kako bismo zajedno uživali u lijepom vremenu. Nakon kave krenuli smo prema Centru na večeru u španjolski restoran Don Carlos, koji je imao najbolje ocjene.
Nismo se razočarali. Hrana je bila ukusna, a pratila ju je odlična sangrija. Nakon toga polako smo se vratili do kampera. M&M su krenuli kući, a mi smo pripremili Womy za povratak i kasno navečer također otišli kući jer je za nedjelju ponovno bilo najavljeno loše vrijeme.